Danas, i u bližoj budućnosti, 65 godina starosti je primjeren uvjet za ostvarivanje prava na mirovinu u Hrvatskoj.

Prava mirovinska reforma mora uvažiti okruženje u kojem većina radnica i radnika živi i radi, odnosno uvažiti uvjete koji se razlikuju među pojedinim zemljama.

To uključuje i očekivano trajanje života, a posebno trajanje zdravog života, kao i uvjete rada i kvalitetu radnog mjesta, tehnološku razvijenost odnosno opremu za rad te, s tim u vezi, zaštitu na radu, organizaciju radnog vremena, usklađenost radnog i privatnog života, razinu obrazovanja i pristup cjeloživotnom obrazovanju, kvalitetu prehrane, dostupnost zdravstvene zaštite, socijalnu sigurnost i drugo.  

Po svim ovim pokazateljima Hrvatska je znatno ispod razvijenih europskih zemalja, od kojih su tek neke počele podizati dob ka 67 godina života.

Većina novih članica Europske unije, s kojima se Hrvatska može uspoređivati, još uvijek omogućuje odlazak u starosnu mirovinu prije 65. godine života, i muškarcima i ženama.

U hrvatskim je uvjetima 67 godina naprosto previše i tu dob hrvatski radnici ne mogu doživjeti na radnom mjestu.

Naše tvrdnje potvrđuje i statistika:

• Očekivano trajanje života u Hrvatskoj je 2017. g. bilo kraće 3,4  godine za muškarce i 2,5 godina za žene u odnosu na prosjek Europske unije. Europski prosjek nećemo dostići niti do 2070. godine.

• Očekivano trajanje života nakon 65. godine starosti u Hrvatskoj je 2017. g. iznosilo 18,9 godina za žene i 15,5 godina za muškarce, dok je prosjek EU bio 21,4 godina za žene i 18,1 godina za muškarce.

• Očekivano trajanje života prema stupnju obrazovanja u Hrvatskoj je 2016. g. za one s osnovnom školom (ISCED 0-2) iznosilo 77 godina, sa srednjom stručnom spremom (ISCED 3-4) 77,5 godina, a za visoko obrazovane (ISCED 5-8) 80,5 godina.

• Očekivano trajanje zdravog života pri rođenju u 2016. u Hrvatskoj je 57,1 godina za muškarce i 58,7 godina za žene, u odnosu na prosjek EU 63,5 godina za muškarce i 64,2 godine za žene.

• Očekivano trajanje zdravog života nakon 65. godine u 2016. u Hrvatskoj je bilo dvostruko kraće od prosjeka EU-a i za muškarce je iznosilo 5,2 godine, a za žene 4,9 godina, dok je prosjek EU-a bio 9,8 godina za muškarce, a 10,1 godinu za žene.

Umjesto podizanja dobi za odlazak u mirovinu, u Hrvatskoj je potrebno zadržati u svijetu rada radnike između 55 i 65 godina starosti.

Među članicama Europske unije, Hrvatska ima drugu najnižu stopu zaposlenosti dobne skupine između 55 i 64 godina.

U Hrvatskoj u 2017. g. stopa zaposlenosti dobne skupine od 55 do 64 godine starosti iznosila 40,3 posto, dok je prosjek Europske unije bio 57,1 posto.

Istovremeno, u dobnoj skupini između 25 i 54 godine starosti vrlo smo blizu europskog prosjeka, 74,9 posto u Hrvatskoj, naspram 79,7 u EU.

To pokazuje da naš najveći problem nije u prenisko postavljenom uvjetu za odlazak u mirovinu, nego u tome što radnici i tijekom deset godina prije te dobi ne mogu pronaći ili zadržati posao.

Podizanje dobi za odlazak u mirovinu neće otvoriti nova radna mjesta niti povećati stopu zaposlenosti, ali će zato osuditi mnoge od nas na siromaštvo u starosti. Upravo oni koji su ionako bez posla i primanja, morat će na mirovinu čekati još duže.

Niska stopa zaposlenosti osoba od 55 do 64 godine starosti u Hrvatskoj velikim je dijelom uzrokovana neprilagođenošću radnih mjesta starijim radnicima i nevoljkošću poslodavaca da zadrže ili zaposle starije radnike,  posebice u nekim sektorima, pristup cjeloživotnom učenju nije pravo pojedinca i dr. Sve su to prepreke koje je potrebno sustavno otklanjati. Poticanje dužeg ostanka u svijetu rada stoga bi prvenstveno trebalo usmjeriti na ovu skupinu, odnosno prvo omogućiti većini radnika zaista i raditi do 65 godina starosti, a tek kada se uvjeti ostvare, razmišljati o daljnjem podizanju dobne granice.

Nepravedno je previše kažnjavati prijevremene umirovljenike jer velika većina njih nije u prijevremenu mirovinu otišla svojom voljom, već su na to bili prisiljeni.

Istraživanja pokazuju da velika većina prijevremenih umirovljenika nije u prijevremenu mirovinu otišla svojom voljom (SHARE istraživanje, znanstveni rad Marijane Bađun s Instituta za javne financije i Šime Smolića s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu).

Hrvatski radnici žele duže raditi jer je ipak znatno lakše živjeti od plaće nego od mirovine. Za razliku od svojih kolega iz razvijenih zemalja, hrvatski radnici nisu u mogućnosti odlučiti se za prijevremeno umirovljenje kako bi uživali u ostatku života!

Na odlazak u mirovinu primoravaju ih poslodavci koji ih ne žele zadržati ili zaposliti, ili ih na to sili nemogućnost da u zdravlju dožive zakonsku dob za odlazak u mirovinu.

Stoga povećano kažnjavanje nižim primanjima onih koji u prijevremenu mirovinu ne odlaze svojim izborom neće postići željeni cilj – duži ostanak u svijetu rada. S druge strane, pojačana penalizacija radnika duboko je nepravedna i nemoralna te je riječ o direktnom putu u siromaštvo u starosti.

Umjesto toga, trebalo bi penalizirati poslodavce koji starije radnike zapravo tjeraju u mirovinu čim za to steknu prvi uvjet te tako svoje troškove restrukturiranja prebacuju na mirovinski sustav ali, u konačnici, i na radnike koji postaju novi socijalni slučajevi.