Priopćenje za javnost
Zagreb, 28.4.2019. – Diljem svijeta danas se obilježava Svjetski dan sigurnosti i zaštite zdravlja na radu, a tim povodom Inicijativa 67 je previše želi ukazati na važnost kvalitetne zaštite na radu za produljenje ostanka radnika u svijetu rada i poboljšanje ukupne održivosti mirovinskog sustava.
Koliko god se hrvatska Vlada trudila žmiriti, činjenice i podaci su neupitni:
- U 2018. godini 44 osobe smrtno su stradale u prostorima poslodavaca.
- U 2018. godini 1504 osobe teže su ozlijeđene u prostorima poslodavaca, od toga 4 naučnika/učenika, 3 osobe su bile maloljetne.
- Tijekom 2018. godine 32 radnika teško su ozlijeđena u prostorijama ili na prostorima poslodavaca zbog akutnih ili kroničnih bolesti, a 13 od njih je umrlo.
- Prema službenim podacima HZZO-a, broj prijavljenih ozljeda na radu u 2018. u Hrvatskoj je 19.154, što je porast od gotovo 10 % u odnosu na 2017., dok je broj registriranih slučajeva profesionalnih bolesti u 2018. g. 158.
Hrvatske vlasti nažalost svjesno ignoriraju ove podatke i utjecaj rada na zdravlje, već svojim mjerama dodatno pogoršavaju ionako loše uvjete rada u zemlji. Hrvatska je jedina članica Europske unije koja nema nacionalnu strategiju zaštite na radu, i ne samo to: aktualna Vlada odlučila je krenuti u suprotnom smjeru te je donijela Akcijski plan za administrativno rasterećenje gospodarstva. Time je Vlada gotovo potpuno ukinula obveze poslodavaca na području zaštite na radu, odnosno zaštitu na radu proglasila troškom i pokazala potpunu nebrigu za zdravlje i živote radnika. Fatalne posljedice takve politike vidljive su u porastu broja ozljeda i smrtnih slučajeva na radu, te očitom trendu rasta teško bolesnih radnika na mjestima rada koji ugrožavaju sebe i druge radnike, što navodi i Inspekcija (https://www.mrms.hr/ministarstvo-rada-i-mirovinskoga-sustava/inspektorat-rada/). Još jedan pokazatelj kako Vladu uopće ne zanima zdravlje radnika je činjenica da niti pet godina nakon stupanja na snagu Zakona o zaštiti na radu (2014.) nije donijela sve provedbene propise tog Zakona!
Snižavanje razine zaštite na radu i istovremeno podizanje dobi za umirovljenje, kao i povećana penalizacija prijevremenoga umirovljenja, pokazatelj su sustavnoga zanemarivanja položaja radnika i umirovljenika. Povećanom penalizacijom prijevremenog umirovljenja Vlada je pokazala kako je uopće ne zanima može li velika većina građana dočekati dob umirovljenja u zdravlju, ili uopće u životu, već je zanima kako da što veći broj građana dobije što manju mirovinu.
Poginuli radnici nikada neće doživjeti nikakvu mirovinu. Radnici koji su pretrpjeli teške ozljede na radu neće moći raditi do 67. i skupiti 41 godinu staža. Radnici koji su zbog teškoga rada izgubili zdravlje neće moći raditi do 67. Vlada će ih penalizirati jer ista ta Vlada zaštitu njihovoga zdravlja i sigurnosti smatra troškom.
Osnovni preduvjet duljeg ostanka u svijetu rada upravo je kvalitetna zaštita na radu, sigurno i zdravo radno mjesto od prvog radnog dana do mirovine. Većina radnika nema kvalitetnu zaštitu na radu. Ulaganje u primjerene radne uvjete i dobru zaštitu na radu nije trošak, već najbolja investicija! Iako je učinkovito upravljanje zaštitom na radu nacionalni interes, vlast nije učinila ništa kako bi unaprijedila zaštitu na radu već, naprotiv, neprestano radi na smanjenju zaštite na radu, protivno interesu radnika i protivno nacionalnom interesu.
U takvim uvjetima provedena mirovinska reforma apsolutno je nepravedna, neprihvatljiva i dovest će do više bolesnih te dodatno ugroziti sustav socijalne sigurnosti.
Ne zaboravimo, pravo na zdrav i siguran rad osnovno je ljudsko pravo. Pravo na život i zdravlje osnovna su ljudska prava koja ne prestaju važiti na ulazu na radna mjesta. Radnici nisu robovi ni roboti.
Sjećajmo se mrtvih. Borimo se za žive.
Organizacijski odbor Inicijative 67 je previše
Kontakt za medije:
Milan Koštro
Panda komunikacije
+385 91 4441 399